Putinovo prijateljstvo ima granice - Iran je to upravo otkrio

Iran je tako postao najnovija zemlja, nakon Sirije i Venezuele, koja je iz prve ruke osjetila što partnerstvo s Rusijom znači – a što ne znači, navodi Politico.

Otkako je prije četiri godine pokrenuo sveobuhvatni rat u Ukrajini, Kremlj se retorički predstavljao kao nositelj zastave takozvanog multipolarnog svijeta.

Međutim, u odlučujućim trenucima, njegov odgovor na terenu u savezničkim zemljama bio je upadljivo slab dok su njihovi lideri bili na udaru.

Prvo je sirijski predsjednik Bašar al-Asad krajem 2024. naučio da ruska potpora ne jamči opstanak njegova režima, dok su pobunjeničke snage napredovale prema Damasku.

Venezuelanski predsjednik Nicolás Maduro, koji se od početka ove godine nalazi u američkom zatvoru, također će se pitati gdje je Kremlj bio u njegovu času potrebe.

Iran sada prijeti da postane najnoviji primjer raskoraka između velikih riječi Kremlja o suprotstavljanju američkoj hegemoniji i stvarnosti u kojoj je ta hegemonija sve vidljivija.

Samo simbolična potpora

Za Teheran, mlak odgovor Moskve ne bi trebao predstavljati iznenađenje.

Znakovi su bili vidljivi još od prošlog ljeta, kada su – tijekom dvanaestodnevnog rata s Izraelom koji je uključivao masovni američki napad na iranska nuklearna postrojenja – visoki ruski dužnosnici nudili osude u izjavama, ali bez konkretnih poteza.

U mjesecima koji su uslijedili, Moskva je pokušala ograničiti štetu.

Branila je pravo islamskog režima da uguši prosvjede, pri čemu su, prema izvješćima, korišteni ruska vojna oprema i tehnologija.

Rusija je u prosincu pristala isporučiti napredne prijenosne raketne sustave u vrijednosti od 500 milijuna eura, dok se Teheran naoružavao za drugi američki napad, navodi se u izvješću lista Financial Times.

Moskva se također javno predstavljala kao posrednik između SAD-a i Irana, predlažući da skladišti zalihe obogaćenog uranija na ruskom teritoriju.

Simbolično, iranska i ruska mornarica ovog su mjeseca održale i zajedničku vježbu u Omanskom zaljevu – iako je Moskva, navodno, osigurala samo jedan ratni brod, navodi se u tekstu.

Pomoćnik Kremlja Nikolaj Patrušev potom je najavio nove vježbe uz sudjelovanje Kine u Hormuškom tjesnacu.

No kada je u subotu došao odlučujući trenutak, nije bilo govora o tome da će Moskva vojno priteći Teheranu u pomoć.

Formalno, Rusija na to nije ni obvezna

Iako su Rusija i Iran u travnju 2025. potpisali sporazum o strateškom partnerstvu, on nije uključivao klauzulu o uzajamnoj obrani.

"Želio bih naglasiti da potpisivanje sporazuma ne znači uspostavu vojnog saveza s Iranom niti uzajamnu vojnu pomoć“, pojasnio je tada zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova Andrej Rudenko Državnoj dumi Rusije.

To je značilo da, iako je Iran opskrbljivao Moskvu dronovima "Šahed“ i projektilima tijekom rata u Ukrajini, Kremlj ne namjerava pridružiti se Teheranu u vođenju još jednog rata, piše Politico.

U satima nakon subotnjeg napada mnogi korisnici društvenih mreža podsjetili su na Putinove komentare iz lipnja 2025. na Ekonomskom forumu u Sankt-Peterburgu, gdje je branio „neutralan“ stav Rusije tijekom prvog američko-izraelskog napada na Iran.

Napomenuo je da najmanje dva milijuna bivših sovjetskih građana živi u Izraelu.

"To je danas gotovo ruskojezična zemlja. I mi, naravno, taj faktor uzimamo u obzir“, rekao je tada predsjednik.

Učvršćivanje pozicija

Neuspjeh Rusije da intervenira u Iranu nedvojbeno predstavlja udarac njezinu ugledu na globalnoj sceni.

No to bi joj moglo donijeti i određene ratne koristi.

Moskva će se nadati da će skrenuti pozornost sa sebe isticanjem neuspjeha Zapada – a osobito SAD-a – da se pridržava međunarodnih normi.

Također je vjerojatno da će dodatno učvrstiti čvrstu poziciju Kremlja po pitanju Ukrajine, koju dosljedno predstavlja kao obrambeni potez protiv zapadne agresije.

"Bit će teško uvjeriti Putina da je ikada griješio [u vezi s opasnošću sa Zapada]“, napisao je na Telegramu Vladimir Pastuhov, ruski politolog povezan sa Sveučilišnim koledžom u Londonu.

I dodao: "Sumnjičavcima će pokazati na Teheran i reći: ‘To smo mogli biti mi.’“

U najmanju ruku, ako propadnu mirovni pregovori o Ukrajini uz posredovanje SAD-a, Moskva će imati spremne argumente.

Napad na Iran pratimo OVDJE.